~MaLeNa~

utorak, 20.01.2009.

...zreli ili nezreli za vezu...

Kako znati da li vas netko istinski voli? Slično kao i kod procjene iskrenosti neke osobe u bilo kojem odnosu: nemojte slušati riječi - gledajte ponašanje! 'Riječi su jeftine', i lijepo govoriti uopće nije problem, posebno kad možete pretpostaviti što druga osoba želi čuti. No mnogi ljudi, pogotovo kad su zaljubljeni, vole se hvatati za lijepe riječi i pothranjivati njima svoju nadu. Da stvar bude još složenija, možda druga osoba stvarno vjeruje da je iskrena, čak i kad je to samo na površini njezine ličnosti. Zaljubljena osoba želi u to vjerovati i tek kad izađe iz tog odnosa i pogleda unatrag, može shvatiti koje je sve elemente ponašanja druge osobe propustila vidjeti.
Kad smo zaljubljeni, iznimno je teško biti potpuno iskreni prema sebi. Vežemo se za partnera i odnos s njim. To je najočitije kad se radi o odluci da li prekinuti odnos za koji je očito da ne ispunjava naše potrebe, ali i dalje osjećamo romantičnu privlačnost. Dok je veza stabilna, obično vjerujemo da smo svjesni partnerovih mana i da se zrelo postavljamo prema njima. Kad dođe do problema koji mogu značiti opasnost za vezu, počinje traženje opravdanja problema.
Prekid veze (pogotovo ako ga traži druga osoba ili do njega dođe zbog vanjskih okolnosti) izaziva vrlo intenzivne, duboke, u biti dječje emocije. Tuga je normalna reakcija na gubitak, ali u pravilu reagiramo mnogo dubljom i težom tugom nego što bi bila uobičajena reakcija. Pokušajte se sjetiti osjećaja nakon prekida neke veze do kojeg nije došlo vašom odlukom (ako vi prekinete vezu, obično je to nakon dužeg razdoblja pripreme i odlučivanja, te osjećaj napuštenosti nije tako izražen) - i vjerojatno ćete se sjetiti osjećaja koje ne biste željeli ponovno proživjeti.
U takvim trenucima krize obično odlučujemo da ćemo raditi na tome i poduzeti što god trebalo da se 'toga riješimo', ali čim emocije popuste, zaboravljamo posljedice, te se zavaravamo da nije ipak tako strašno, ili čak da smo ih uspjeli riješiti 'sami od sebe'. No dok god ih ne riješimo u potpunosti, one će izlaziti na površinu .Imaj na umu da ako je netko prekinuo sa tobom, ne znači da mu više nije stalo do tebe – to samo znači da više ne želi ljubavnu vezu sa tobom.. Ako se počneš osvećivati, simpatije koje ova osoba osjeća prema tebi bi se lako mogle pretvoriti u mržnju, a i nestat će svaka mogućnost da ostanete prijatelji.
Vrlo je bolno kada te ostavi osoba za koju si mislila da je ljubav tvoga života. Vjerojatno se osjećaš kao da ti je netko istrgao srce i zgazio ga, a svi tvoji snovi i nade su uništeni. Učini ono što trebaš kako bi prežalila ovaj gubitak – plači, ljuti se, tuci po jastuku, stavi sliku bivšeg na pikado…
Nemoj tražiti znakove da ćete ponovno biti zajedno Nemoj se sakrivati, ponižavati ili sramiti zbog prekida veze. Možda je to najbolje što ti se moglo desiti. Prihvati činjenicu da je gotovo i zadrži svoj ponos. Vjeruj mi – kasnije će ti biti drago da si tako postupila.
Vrlo vjerojatno ćeš opet iznova vrtiti protekle događaje u mislima. Činjenica je da ne možeš promijeniti prošlost, pa je uzaludno uopće se i truditi. Probaj prihvatiti situaciju kakva jest. Izbjegavaj bilo kakve situacije zbog kojih bi kasnije mogla požaliti. Budi dostojanstvena i upamti najbolja je osveta da te bivši vidi kako se sasvim dobro snalaziš i bez njega. Krenula si dalje i sretna si.

| Komentiraj (107) | Printaj | # |

nedjelja, 30.11.2008.

...VJERUJ MI kad ti kažem da te volim.Kad ti kažem, da u tebi imam sve.Vjeruj mi ja ću odsad uvijek biti samo tvoja.Zauvijek tvoja ljubavi....

Da,da ..ovo ce biti još jedan moj blog o ljubavi..
Koliko ste u životu puta čuli riječ "Ljubav"??Sto je ljubav zapravo..???
Ljubav je emocija, ali i motiv (strast, potreba, težnja), čija je glavna odlika snažna naklonost prema nekoj osobi. Ljubav prema drugoj osobi uključuje osjećaje, nježnu privrženost, zaokupljenost njome, zainteresiranost za njene potrebe, želje i misli, nesebičnu brigu za njenu sreću i strašnu želju da odnosi budu što bolji. Udaljenost ili privremena razdvojenost od voljenog bića može rasplamsati osjećaje ljubavi..... Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."

Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa vise nježnosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa vise ljubavi nego sto je školjki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovozemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonućeg broda u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce. Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znači. U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek ce biti meta za tebe."

Ljubav nije oluja koja srce raznese,
ona je topla kao jesensko sunce,
vedra kao nebo u proljeće.
Nije raskošna kao divlja orhideja,
nalik je visibabi kada proviri iz snijega.
A kada te pronađe takva ljubav
osjećaš se kao rijeka...konačno u naručju mora.

Moj Mihael...

I tu je moj Mihael...

Opet moj Mihael...

I šečer na kraju.. moj Mihael...

| Komentiraj (341) | Printaj | # |

srijeda, 05.11.2008.

Prijateljstvo...ili...ljubav..?

Moram priznati da dosta razmišljam o tome što uistinu znače riječi – biti prijatelj ili imati prijatelja. Ovdje govorim o PRAVOM prijateljstvu. A toga, ako smo imalo iskreni prema prije svega sebi, nema baš toliko puno, koliko se nekad čini. I koliko se ta riječ lako izgovara. I onda kada baš i nije najpogodniji izbor.
Možda je najbolje da ipak dam neko ime onim osobama s kojima rado provodim vrijeme, ali ih ipak ne mogu nazvati prijateljima. Evo, recimo da to budu frendovi (tu spadaju i frendice, samo da skratim pisanje). Ako krenem od sebe, definitivno ne spadam u ljude koji imaju «masu» prijatelja, jer nemam ni «masu» frendova. Ovih drugih imam za moje potrebe dovoljno za otići na kavu, izaći van, popričati na ozbiljne i neozbiljne načine.
A je li vam netko stvarno prijatelj ako mu uskratite nešto o vašoj boli, tuzi, sreći. Ili to spomenete onako usput, dobro upakirano da se po tome baš puno ne «dira».
I onda dolazim do pitanja - što stvarno znači riječ prijatelj? Tko bi to bio? Što bi netko takav u našem životu trebao predstavljati? I dolazim do zaključka da to može biti jedino netko tko vam poznaje dušu, tko vas zna toliko dobro da zna na što ćete zaplakati, na što ćete se nasmijati, netko koga nije strah reći vam i nešto što se možda ne usudi reći čak ni bratu ili sestri. Nije li to netko sa kime vam je drago provoditi svaku sekundu vremena pričajući s njime o temama koje nas obično najviše tište (znate na koje mislim), ali i neke druge, sasvim «obične», poput priče o nekoj knjizi, filmu, kućnom ljubimcu, simpatiji...
Svatko se od nas voli, s vremena na vrijeme, prepustiti maštanju o događajima koji će nas u budućnosti zadesiti tražeći u njima odgovore na mnoga pitanja što nas more, odgovore koje je nemoguće naći jer je ljudski život nepredvidiv, u trenu se sve promijeniti može, nestati ili nastati, a da čovjek pri tome ništa učiniti ne može.
Maštanja nas zasljepljuju svojim blještavilom, zatvaraju nam oči koje ne vide stvarnu sliku svijeta, sliku sa tisuću zapreka, tisuću izazova koje moramo premostiti, koje ne možemo izbjeći koliko god se trudili, a čovjek, slijepac, traži odgovore na krivim mjestima, ljubav i prijatelje u krivim osobama, sreću u prašumama tuge, društvo u rijekama samoće.
Maštanja odvode čovjeka s pravog puta i čine ga ranjivim, ali ipak bez njih on ne bi bio potpun. Ona su u trenucima boli njegovo utočište.A tu je naravno uvijek i onaj pravi prijatelj,koji ima uvijek vremena i strpljenja za naše brige i probleme makar u tim trenucima su njegove još veće i gore.
Evo nešto sjedim i razmišljam...kad bi morala birat između prijatelja i ljubavi što bi izabrala?to je za mene teško pitanje...Svi bi sigurno rekli pa prijatelja jer kako se kaže prijatelj ostaje zauvijek a ljubav dođe i ode....A što ako nije tako?
Što ako vam se poslije prekida s dečkom zbog prijateljstva svaki dan počnu motat po glavi pitanja što bi bilo da nismo prekinuli,kako bi završili?
To je za mene jedno jako teško pitanje koje ne bi mogla riješiti...
Pitam se da li bi to prijateljstvo bilo stvarno i iskreno jer danas ti i najbolji prijatelj zabije nož u leđa,i svi gledaju kako bi izvukli korist iz nečega...
Da li bi to prijateljstvo vrijedilo toga da izgubim voljenu osobu ili bi voljena osoba vrijedila toga da izgubim prijatelja?E na ovo pitanje ja ne znam odgovor...i znam da se nikad ne bi htjela naći u takvoj situaciji jer bi u tom trenutku ostala zbunjena!!!!Uvijek se meni nešto takvo desi. Krene iz druženja, pa preraste u prijateljstvo i onda, jedan kiks i sve ode, nestane, rastopi se....Zašto? Toliko puta sam se to pitala i razmišljala o tome. I shvatila, uvijek jedna strana nešto više očekuje. Kad su u pitanju muško-ženska prijateljstva, onda je uvijek ista priča. Netko se grčevito drži tog prijateljstva, pa u tome vidi iskru, za nešto više, dalje,dublje, a druga strana, to nema ni na pameti.Uvjerena sam kako uvijek iz prijateljstva može nastati ljubav. I takve ljubavi mogu biti velike, čak i vječne. Svaka veza koja se zasniva na prijateljstvu, ima dobar temelj. Prijateljstvo znači podržavanje, znači oslonac, znači uvažavanje, znači povjerenje, iskrenost...Iz toga, svaka veza mora biti uspješna, jer je izgrađena na čvrstim i jakim temeljima. Ali, nakon ljubavi, definitivno niti jedna veza više ne može biti prijateljska. Mogu se ljudi dogovoriti, uvažavati, poštivati, cijeniti...ali, jedna strana je uvijek ona koja još uvijek gaji nadu. Znači, „bivši „mogu biti dalje samo poznanici, ali nikad više iskreni i pravi, prisni prijatelji.Vjerujem u ta prijateljstva i zato, često napravim i krivu procjenu, jer krenem od onih iskrenih i stvarnih, koje već posjedujem.Nekad krivo procijenim, pa i "naletim" na pogrešne, ali srećom, prebolim i zaboravim. Nije sramota griješiti, to je ljudski. Sramota je ne priznati grešku i tvrdoglavo srljati u još veću.
Sigurno se pitate što me potaklo na pisanje ovakve teme...pročitajte ovo i sve će vam biti jasno...

„Jako dugo vremena sam vjeroval da muško-ženska prijateljstva nisu moguća. Glavni razlog tom mom stavu bila je ljubav koja se može dogoditi. No kad bolje razmislim, ljubav bez pravog prijateljstva zapravo i nije ljubav. Mala je razlika između ljubavi i pravog prijatelja, gotovo nikakva.
Pravu ljubav nisam doživel, al zato jesam pravog prijatelja, ili bolje da se izrazim prijateljicu. Teško mi je kad znam da je i njoj teško, sretan sam kad je i ona sretna, tužan sam kad je i ona tužna. Život mi je jednostavno nezamisliv bez nje. Puno puta sam odbil svoje prijatelje koja znam godinama, radi nje, ispada malo bezobrazno od mene, no ne žalim radi toga. Shvatil sam da mi je ona pravi prijatelj.“

| Komentiraj (133) | Printaj | # |

petak, 22.08.2008.

...Osjećaji...

O ovome sam odlučila pisati jer u zadnje vrijeme sam puna različitih osjećaja. Jedan dan osjećam sreću i zadovoljstvo. Drugi dan tugu i ljutnju. Treći dan strah. Strah kakav će biti idući dan. Ako je dan dobro prošao nadam se da će i onaj poslije toga biti takav.
A sada se pitam što to uopće i je osjećaj. Tražila sam po svim literaturama i došla do zaključka da je osjećaj čovjekova reakcija na neki događaj.
Ako je osjećaj pozitivan, javljaju se pozitivni osjećaji :
• nada
• sreća
• zadovoljstvo,
no ukoliko je događaj negativan javljaju se negativni osjećaji:
• tuga
• zavist
• ljubomora
• mržnja
• strah
Osjećajima ne možemo upravljati...pojave se iznenada iako mi ne želimo to osjećati... obuzmu...uhvate i ponekad se teško nositi sa njima...gotovo ne moguće.Osjećaji su izvor ljudske vrijednosti. Onaj osobit spektar osjećaja koji proizvodi ljudske svrhe, ciljeve, nakane, želje, potrebe, čežnje, strahove I odbojnosti,…-to je upravo izvor ljudskih vrijednosti. Naši osjećaji su ti koji nam govore, koji nam potvrđuju dali smo usklađeni sami sa sobom, dali smo na pravom putu. To je “ono” čime zračimo. To je “ ono nešto” čime privlaćimo ljude I događaje u naš život. Osjećaji su najbolji instrument koji nam pomaže u stvaranju vlastitog života. Uvijek mislimo da su osjećaji nešto nad čime nemamo kontrole. No da li je zaista tako? Ili mi kao ljudi ne shvačamo važnost naših osjećaja. Baš zbog snage osjećaja, dobivamo ono što osjećamo, a ne toliko ono o čemu razmišljamo. Osjećaji daju mislima životnu snagu. Svi smo mi osjećajni, no svako na svoj način, tako da taj osjećaj proživljavamo sa više ili manje emocija.Tu se sad postavlja pitanje, tko je glavni krivac koji upravlja našim osjećajima?Ukratko rečeno, okolina, tj. ljudi koji nas okružuju jesu ti koji djeluju na naše emocionalno stanje.“Osjećajni“ ljudi su one osobe koje se nalaze u puno težoj situaciji, nego oni koji su manje osjećajni, zato jer neke stvari shvaćaju doslovce i onda taj njihov emocionalni put je jako težak. Emocionalnim osobama je između ostalog jako stalo do emocionalnog stanja njima dragim osobama, i možemo slobodno reći, u takvim prilikama, pokušavaju suosjećat s njima. U takvim situacijama obično dolazi do nesporazuma i krivog tumačenja osjećaja. Dakle tu govorimo o osjećajima drugih, koji utječu na naše emocije. Iskrenim razgovorom možemo riješiti taj problem. No ponekad se zatvorimo u sebe, i vrtimo si u glavi cijeli film, tražeći na taj način svoje pogreške, koje zapravo nema, a sve zbog toga što smo previše osjećajni, što smo previše toga uzeli k srcu. Umislili smo neke stvari iz ko zna koje kakvih razloga, te na taj način stekli krivi dojam. Zato je vrlo bitno razgovorom riješiti trenutnu situaciju, jer osim što mi patimo, sada pati i nama draga osoba, koja je isto tako zbunjena kao i mi.

Slušajte vlastite osjećaje.Analizirajte ih. U njima se kriju veliki odgovori...

Riječi se ne vraćaju
Kad ih pustimo iz sebe.
Samo jekom odzvanjaju,
I traju i djeluju i duže i jače,
Nego što bismo to željeli.

P.S. zahvaljujem jednom mom jako dragom prijatelju koji mi je pomogao završiti ovaj post!! kiss

| Komentiraj (212) | Printaj | # |

petak, 20.06.2008.

...povjerenje...

Povjerenje je poput stakla - potrebna je mala neopreznost da se slomi

ima li smisla nekome podariti svoje povjerenje, ako ga je on već jednom izigrao? ..može li se netko potpuno promijeniti? može li se netko izdignuti iz svega lošeg što je napravio? izdignuti se i pokušati to sve ispraviti, postati bolji...pokazati ljudima oko sebe da se pokajao za ono što je napravio, pokazati da se promijenio...da želi sa svima biti prijatelj....nisam vjerovala u to...puno puta su mi rekli da se čovjek može promijeniti...da u jednom trenu shvati neke stvari i da se promijeni... mogu li se ljudi promijeniti? naravno da mogu...
mogu li ja prihvatiti da su se ti ljudi promijenili? naravno da mogu...
svaka osoba to može...sa pola snage...pitanje je samo želimo li to...zar ne? jel nam je ljepše imati osobu u drugom svijetlu, onom u kojem ona zapravo nije? naravno da je to puno lakše nego razgovarati i oprostiti...
jer ovaj život ide..ne čeka da mi nekoga prihvatimo, da nekome oprostimo..
mi nemamo gumicu da bi to loše što smo napravili mogli izbrisati...
bilo bi puno lakše da ju imamo....kada bismo pitali bilo koga u našoj okolini što je najvažnije u međuljudskim odnosima, zasigurno bismo dobili odgovor: povjerenje. Koliko je povjerenje važno u našim životima, nažalost, najčešće znamo kad nas netko iznevjeri. Ili možda kada mi nekoga iznevjerimo. Tada znamo kako se te rane vrlo teško liječe, a možda nikada ne zarastu.Kad bi pitali ljude koje su im stvari najvažnije rekli bi vam:Prijateljstvo,ljubav i povjerenje.A,kad bi im rekli da to poredaju od najmanje do najviše važnog rekli bi:Povjerenje,prijateljstvo i ljubav.
Ja ne bi.Meni je to ovako:Prijateljstvo,ljubav i povjerenje.
Smatram da je najvažnije povjerenje.Jer PRIJATELJSTVO BEZ POVJERENJA NE MOŽE.Ako nema povjerenja onda to nije pravo prijateljstvo.
Jer,vi frendovima povjerite tajne,a oni se njima razbacuju,sude vas prema tim tajnama,a onda vam jednog dana sve bace u facu i ucjenjuju vas.To je grozno,pa sve teže poklanjate povjerenje ljudima.
A ni LJUBAV NE MOŽE BEZ POVJERENJA.Jer ako nemate povjerenja u osobu koja vam se sviđa to nije prava ljubav.
"Vjerujem ti."
Te riječi nije lako čuti od nekoga, barem ne u pravom značenju. Da jedna osoba povjeruje drugoj, one trebaju puno toga zajedničkog proći, ili barem dijeliti ljubav pomoću koje shvaćaju da se nekom može vjerovati. No, čovjek se puno puta prevari. Može netko imati i životno iskustvo, može biti neiskusan, ipak u životu se često dogodi da moramo reći: "Žao mi je, izgubio sam povjerenje u tebe. Ne vjerujem ti više."hm.....zeznuta stvar...kad ga jednom izgubiš ne možeš ga vratiti....ali što ako ti netko ne vjeruje na temelju tvoje prošlosti??? ako ti čak ne želi pokušati vjerovati...jer se boji da ćeš ga iznevjeriti? ali zar se ljudi ne mogu promjeniti? zar je teško povjerovati da će netko ovaj put to drugačije napraviti? da će se promjeniti? zašto? možda mu je dovoljno stalo....i možda želi drugačije ovaj put.....
Povjerenje je jedna jako bitna stvar koju teško stječemo. Dobra je stvar vjerovati nekome ali to je jako teško...možda zato,kada,steknemo neko povjerenje u neku osobu ona nas razočara,ne mora odmah ali na kraju krajeva hoće.....Ne volimo kada nemamo povjerenja u nekoga,je li tako…?...ali opet i mi smo takvi....zašto uvijek moramo razočarati nekoga?Ja to ne želim ali opet radim...razočaravam...mrzim to....i kako steći povjerenje u takvu osobu kad smo i sami takvi..nikako....Ako nam takvo što smeta zašto se mi ponašamo tako...nije zbog toga što i ostali to rade...da smo mi bolji možda s vremenom i drugi budu bolji prema nama...... moramo se priviknuti da ćemo puno puta biti razočarani,skoro svakog dana po neko malo razočarenje...dok ne skužiš da si ti kriv zbog svega toga...možda da si drugačije postupio riješio bi se dodatnih razočarenja...a eto....tako je....jadno,ali i to je život....!!!!!!

| Komentiraj (210) | Printaj | # |

petak, 23.05.2008.

...Iskrenost...

Svi za sebe volimo misliti (i reći) kako poštujemo iskrenost i otvorenost. No, što bi se dogodilo da ljudi fakat uvijek kažu što misle. Brutalna iskrenost bi zasigurno dovela do ozbiljnih i teških napetosti među ljudima. Jer tko, recimo, mrtav-hladan može slušati kritike na svoj račun. Svi smo više-manje uvredljivi na određene teme. Vrijeme je najbolji sudac za sva naša djela ili nedjela .
Volim sve one koji me vole , a i one koji me ne vole .
Kada je netko zločest prema vama da li se zapitate koji je razlog tome,
Lijepe li analize ,na kraju ustanovite da nije problem u vama već u nekom drugom,
Normalno ako smo dovoljno realni to može biti i obrnuto.
Priznati grešku i reći oprosti nije li to najveća blagodat koju imamo i nosimo u sebi.
Blogovi postoje da se ljudi na neki način mogu ispuhati i izbaciti sve nakupljene frustracije. Lagati ne volim, a istina nije baš svugdje na mjestu, tako da katkad jednostavno šutim i mislim si svoje. Istina malo nas je danas što se usuđujemo govoriti istinu.Istina da, može i povrijediti nekoga ali prije svega treba znati kako i kada ćemo je reći.Iako istina ponekad zaboli treba je reći ako ti je uistinu stalo do osobe o kojoj se radi .Ništa ne može povrijediti kao kad shvatiš da ti je osoba u koju imaš povjerenje uskratila istinu a ti je saznaš ionako prije ili kasnije,najčešće prekasno.....Puno sam se već puta pitala što je zapravo ona "dobra" iskrenost. Ona koja se zove vrlina. Postoji li još uvijek od ljudi priznata iskrenost? Možda, onako teoretski, ljudi još uvijek iskrenost svrstavaju među vrline. Ali koliko ljudi voli čuti iskrenu kritiku? Ja sam recimo iskrena osoba. I uvijek sam voljela misliti kako je to dobro. Sad se kolebam. Izgleda da iskrenost često biva kamenom smutnje.
Ma ne mislim na iskrenost u stilu: Užasno ti stoji to što si obukla. Mislim na to kad si ono što jesi. Kad se ne skivaš i ne glumiš. Bez lukavosti.
A sve mi se čini da je lukavost u životu nužna. Makar onako mala i nikako zlobna. Mozda Vam se dogodilo da Vam voljena osoba kojoj bezuvjetno vjerujete laze, mozda Vam se dogodilo da netko tko Vas je "ranio" ne zna reci oprosti, mozda Vam se dogodilo da sami sebi vise ne vjerujete ili ne mozete oprostiti. ipak treba vjerovati u dobro, i kako kazu svako zlo za neko dobro.Da li ljudi cijene iskrenost???? Neki da, neki ne! Je li bolje uvijek biti iskren ili koji put prešutiti istinu ili reći laž??Da li je uopće vrijedno biti pošten i iskren? Kad to drugi ne priznaju i kad vašu iskrenost shvačaju kao laž, a laž onog drugog kao istinu....Kad jednostavno ne možete dokazati svoju iskrenost i kad sve upravo govori protiv vas. Ja nisam takva ne odustajem olako od svoje istine i svoje iskrenosti, uporna sam i volim ju dokazati, jer jednostavno vjerujem da iskrenost na kraju, kako god dugačak i težak put bio,pobijeđuje. Puno je pitanja na tu temu, temu iskrenosti ali samo je jedan odgovor a taj je BUDITE ISKRENI MA KAKO TO ONOGA DRUGOGA BOLJELO!

....EWO I NEKOLIKO IZREKA O ISKRENOSTI....

"Iskrenost je kao san."

"Najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom."

"Malo iskrenosti opasna je stvar, a mnogo sasvim kobno."

"Opasno je biti iskren ako nisi glup."

"Uloga iskrenog čovjeka - teška je uloga."

"Iskrenost je jedini način varanja koji gdjegod još uspijeva."

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."

"Ljudi praštaju sve osim iskrenosti."

"Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom."

| Komentiraj (141) | Printaj | # |

nedjelja, 11.05.2008.

...LJUBOMORA...

što je ljubomora? Jeli to samo strah od gubitka voljene osobe, odraz nesigurnosti u sebe, partnera i vezu? Nije ljubomora uvijek nužno vezana uz ljubav. Ne znam ima li različitih vrsta ljubomore ili je ljubomora uvijek vezana uz ljubav, a ostalo je zavist? Nije ni bitno, bar ne za ovaj post jer ovdje je riječ o ljubomori vezanoj uz ljubav. Ljubomora je nesumnjivo jedan osjećaj koji je izvor najstrašnijih nepravdi i najprostačkijih postupaka.
Naravno, žene i muškarci samo različito reagiraju i izražavaju svoje osjećaje, ali to vrijedi i za sva ostala emotivna stanja ili raspoloženja kroz koja prolaze.

Nezavisno od toga da li postoji razlog za ljubomoru ili ne, ona nikada ne može biti bezazlena. Izražavanje ljubomore uvijek dovodi do određenih neugodnosti, koje se mogu riješiti, završiti ili agresivno napredovati do različitih faza agresije koje u svom trajanju donose i teže posljedice.
Bilo kako bilo, ne vjerujem da postoje osobe kojima je taj osjećaj, osjećaj ljubomore stran. Bolesna ljubomora je užasan feeling, ne znaš za koga gori, za osobu koja je ljubomorna, osobu na koju je ljubomorna, osobu zbog koje je ljubomorna ili za osobu koja pati zbog nečije ljubomore, tj. krivo je optužena, a to ne može dokazati.
Ljubomora je zaista loše sredstvo da se ljubav sačuva i osigura za sva vremena, ali je sasvim sigurno sredstvo za uništenje samopouzdanja i samopoštovanja. Jer ljubomorni ljudi, kao narkomani, padaju na najniži stupanj ljestvice i na kraju izazivaju samo odvratnost i prezir.

ljubomora može biti duša ljubavi, ali isto tako može biti i otrov i poništiti sve lijepo i obezvrijediti sve ono što je nekada nešto i vrijedilo...

Ljubomora je složena emocija.
Izazvana je paničnim strahom da ćemo izgubiti voljenu osobu, da bi ona mogla zavoljeti nekog drugog više nego nas. Ljubomora po mom mišljenju nikako nije mjerilo ljubavi nego je mjerilo sebičnosti i potrebe pojedinca za posjedovanjem druge osobe. Ljubomora je po mom mišljenju emotivno siromaštvo, a nikako nije nedostatak ljubavi. Ako uistinu voliš tada taj odnos ne remetiš mučeći sebe i partnera ljubomorom.
Mislim da u životu treba težiti postati takvom osobom koju voljena osoba neće htjeti izgubiti... takvom osobom s kojom će voljena osoba željeti boraviti što više i osjećati se slobodno i dobro u našem društvu. Bojim se da ljubomora i nije baš znak pažnje i ljubavi. Ja ne bih mogla podnijeti ljubomoru partnera, a ono što ne želim da meni drugi rade ne želim ni ja raditi ljudima koje volim. Ljubomora budi u čovjeku niz negativnih emocija... potrebu kontrole i nasilnog zadržavanja nekoga jer mislimo da nam pripada. Ljubomora ne učvršćuje vezu nego je upropaštava...
Mislim da je ljubomora odraz nesigurnosti u samoga sebe i mislim da zrelu osobu vrijeđa ljubomora partnera, a onda vrijedi i obrnuto.

Ljubomora se javlja kada čovjek spozna da mu se uskraćuje ljubav i s time pokušava vezati partnera na sebe. Nerealno ili realno uvidi da mu se netko upliće na teren i reagira, umjesto da voli bezuvjetno i s time pusti osobu da voli koga hoće. Ako mu nismo dovoljni otići će.

Eto blogeri..... čuvajte se ljubomore... i zavisti. To je uzaludno trošenje vremena. Svi koji se time bave vrijeme kradu samo sebi.... a život je tako kratak... šteta vremena...

Ovaj post posvećujem jednom svojem najboljem prijatelju ( još uvijek ga tako smatram) koji je ulovljen u mrežu ljubomore. I zbog toga je slijep kod zdravih očiju. Možda jednog dana ipak uspije vidjeti istinu. Ja se tome nadam...

| Komentiraj (120) | Printaj | # |

utorak, 06.05.2008.

...Sveta Potvrda...

1. svibnja 2008. održala se Sveta Krizma u crkvi sv. Vida Pitomača. Sudjelovalo je 91 krizmanik, a krizmu je podijelio Biskup Varaždinski mons. Josip Mrzljak. Sakrament Svete potvrde ili Krizme zajedno s krštenjem i euharistijom čini cjelinu "sakramenata kršćanske inicijacije". Time je ovaj sakrament nužan za primanje Kristove milosti. Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi.

Danas se to obavlja kada dijete postane malo starije i zrelije da osobnije i svjesno prihvati kršćanski život, s navršenih četrnaest ili petnaest godina starosti u osmom razredu osnovne škole. Krizma je obred inicijacije, ulaska djeteta u svijet odraslih, dijete postaje odraslim članom Crkve. Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada mu biskup kaže: „Primi pečat dara Duha Svetoga“, nakon toga mu biskup na čelu posvećenim uljem utiskuje duhovni pečat, a sada već potvrđenik odgovara s „Amen“. Potvrđenika biskupu predstavlja kum. Kao prvo mora biti dovoljno zreo i svjestan primitka te vrlo važne zadaće. Mora biti kršten, potvrđen i pričešćen te pripadat zajednici Katoličkoj Crkvi. Isto tako mu crkveni zakoni ne smiju zabranjivati vršenje službe kumovanja.

Nakon primanja tog sakramenta slijedi veliko slavlje u obiteljskoj atmosferi. Ja sam svoju Svetu Potvrdu proslavila u restoranu AIDA u krugu svoje obitelji i najboljih prijatelja. Evo vam i nekoliko slikica sa te proslave.

Potvrđenika biskupu predstavlja kum, mene je predstavljala moja kuma Ivona. Za ovu sliku, zahvaljujem Danijelu Begović, našem Begi...

Na ulasku u restoran dočekali su nas aperativi i kokteli naughty naughty naughty

Malo smo si ja i moja kumica nazdravile party party party

Samo u moju čast ovako su obukli stolice... thumbup thumbup thumbup

Tri kumice u restoranu, moja kuma Ivona i moja buduća kumićka Jasmina....

Uf, što smo si žgodni....moji nabolji prijatelji moje srčeko Crazy i moje milo Satyr....

moj prijatelj Perak...jedva sam ga uspela sliknuti smijeh smijeh

Baš smo bili veseli....a i malo žalosni zbog onih koji nisu mogli dojti...
Znate da se dobiva puno poklona ali meni najlijepši i najdraži je bio onaj od Crazy-a i Satyr-a. A to je narukvica na kojoj piše Dark ang3Ł... Nažalost nisam ju nikak mogla uslikati da ju vidite...

| Komentiraj (90) | Printaj | # |

petak, 25.04.2008.

LoVe Is In The AiR...

Najljepša rijec na svijetu je ljubav.ona je neslagano prostranstvo u koje zalutamo svi prije ili poslije.Lutajuci tim prekrasnim prostranstvom susrecemo se sa nizom ispita nasih osjecaja.Postajemo druga bica isprepletenih nepoznatim nama neopisivih osjecajima.da, rodila se ljubav nesto sto postoji,nesto sto se duboko uvuce u nas i cega se sjecamo i o cemu razmisljamo uvjek.Treperi u nama tada neka cudesna svijetlost,gore i rasplamsavaju se vatre i trenutno smo spremni uciniti sve da ocuvamo i zadrzimo tu ljubav.Možemo danima,noćima te satima biti uz voljeno biće,mastati o sreci i zeljeti da to traje vjecno.nastojat cemo ju zadrzati i ocuvati kao najljepsi biser koji traje i traje.Necemo misliti na sutra vec se nadati da ce trajati zauvjek jer je to najljepse sto nam se moze dogoditi,ljubav.
Ljubav je jedina stvar zajednička svima na svijetu. ljubav nas oduvijek pokreće i inspirira, daje nam snagu da živimo i kad psihički umiremo. Ljubav je naše nadahnuće i ono što nas čini drugačijima, sretnijima i boljima. Samo malo ljubavi dovoljno je da naš život promijeni iz korijena. Ljubav i samo ljubav. Iskrena ljubav. Često sam znala čuti kako ljudi razmišljaju u što su se zaljubili, što ih je toliko privuklo na nekome i osvojilo istog trenutka?? Tisuće je razloga odgovor na to pitanje jer čovjek se od čovjeka razlikuje i svatko je od nas poseban na neki specifičan način. No najčešće nas privuku čovjekova osobnost, samopouzdanje, način na koji nas tretira, poštovanje koje pokazuje prema nama i drugima, nježnost i romantična priroda, osjećaj sigurnosti koji pruža i slično. Osobnost je onome koji zaista voli najvažnija.. a ne fizički izgled. Izgled nas ponekad privuče, no osobnost je upravo ona koja će nas kraj nekoga ili zadržati – ili odbiti.. I nisu svi ljudi u stanju iskreno voljeti. Neki za cijelog života ne upoznaju osjećaj ljubavi jer ih kroz život vodi pohlepa i želja za tuđim. Taj prekrasan osjećaj privrženosti, taj osjećaj bliskosti i nježnosti nešto je o čemu svatko od nas sanjari, svatko ga od nas priželjkuje. Kad nekoga volimo u stanju smo sve napraviti za njega. Kad se taj netko naš osjeća loše, sve bismo napravili da ga oraspoložimo, kad plače sve bismo napravili da mu osmijeh vratimo na lice. Dijeljenje emocija i osjećaja čvrsta je veza zaljubljenih. povjerenje i iskrenost potrebni su kako ta veza nikad ne bi oslabila. Ljubav je odgovor na mnoštvo pitanja. Ljubav je ta čija je moć ogromna i ta koja nas čuva od onoga čega se bojimo. Sigurnost koju osjećamo prijeko je potrebna da bi se opustili i uživali. Sve što želimo u životu možemo ostvariti, ali samo ako u životu dovoljnom broju ljudi pomognemo da ostvare svoje želje i snove.. U životu sam se uvijek trudila pomoći drugima, veselila se tuđoj sreći i kad god bi oni koje volim bili sretni i ja bih bila sretna za njih, iako ne bih imala toliko potrebnu ljubav. O takvoj sam nesebičnosti govorila. Kako god čovjeku teško bilo, često zaboravi na sebe i ne misli na svoje želje i snove, nego bi učinio sve kako bi pomogao onima koje voli da budu sretni. I ne znam za vas.. vi svaki morate sami suditi o sebi.. ali ja znam da mi je sreća voljenih najvažnija na svijetu. I bez njihove sreće meni danas ništa ne bi imalo smisla. Iako ponekad nemam snage ni slušati, i ponešto me zasmeta, još uvijek težim istome cilju.. i želim pomoći, želim vidjeti osmijeh na nečijem licu. Neki ljubav nazivaju bolešću koja svijetu nameće bol i patnju, a neki na nju gledaju kao najljepše što im se u životu desilo. Mnogi su u svijetu upravo zbog toga mišljenja da nisu vrijedni ljubavi, i da ju nisu u stanju ni davati ni primati. Kad osjećamo tako, to je kao da smo dušom odvojeni od tijela, od svijeta i od sviju. I ja sam puno puta osjećala tako, i dan danas osjetim da ljubavi nisam vrijedna. No kad razmislim što sam sve prošla, znam da sam ljubav zaslužila iako ne osjećam tako. Često sam pomislila da jednostavno nisam dovoljno dobra za ljude koji mi prirastu srcu, da su ostali uvijek bolji od mene. Bezuvjetna ljubav prekrasna je.. to je ljubav kojoj težimo. Kad bezuvjetno volimo, spremni smo gledati mimo tijela i njegova ponašanja, spremni smo usmjeriti svoju ljubav prema onome što volimo i za čim čeznemo. Ta ljubav nikako ne podrazumijeva trpljenje nečijeg ponašanja.. ako nam nešto smeta i to ne podnosimo, to nije pokazatelj ljubavi.. kad nekoga volimo – volimo ga sa svim manama – jer nitko nije rođen bez njih i nitko nije savršen. Kad čovjeka volimo, brinemo se za njegov život jednako ili još više nego za svoj. Važnije nam je da on bude u redu, nego da u redu budemo mi. Uvijek se borimo ne samo za sebe, nego i za sreću te osobe koja je to zavrijedila. Ljubav je zaista nepredvidiva. Ono što ona stvara – to su čuda najblaže rečeno. Pružanje ljubavi odgovor je na svaki problem s kojim se susrećemo. Kad nas bilo šta muči i zadaje nam glavobolje, jedan topli zagrljaj može napraviti da se osjećamo puno bolje.. Kad imamo neki problem, snagu nam daje ljubav srca. Ljubav je ta koja nas jača i čini hrabrijima. Pružiti ruku nekome da bismo mu pomogli, način je na koji pronalazimo naš unutarnji duševni mir jer na taj će se način rasplinuti svaka negativna misao i sreća je ono što nas počinje zarobljavati. Kad pomažemo drugima, to je više od ostvarenja naših najsmjelijih snova. Takav osjećaj ne može nam pružiti ništa više. Ljubav je odgovor na sve.. na svako pitanje.. na svaki problem.. na svaku depresiju.. na svaku bolest.. na svaku bol.. na svaki strah.. i to upravo zato jer je ljubav sve što postoji.. na svijetu nećete pronaći ništa što s njome nije u uskoj vezi.. stoga, za ljubav živimo i ljubavi se predajmo.. jer nitko nikad požaliti neće.. bila ona sretna ili nesretna – bolje i takva nego nikakva..

LJUBAV JE SVJETLO U NOĆI I TAMI
KADA PATIMO I KADA SMO SAMI
LJUBAV JE DIO ŽIVOTA
ČAS LJEPOTA, SVUGDJE NAS PRATI
ĆAS ODE, ČAS SE VRATI...
LJUBAV JE DIO SVIJETA,
BEZ NJE NEBI BILO NI ŽIVOTA
BEZ NJE NEBI BILO NAS
LJUBAV JE ČOVJEKOV SPAS!
S LJUBAVLJU LJUDE LJUDI ZNAJU
DA JEDNO DRUGOME PRIPADAJU
DA LJUBAV IH SPAJA
I DA JOJ NIKAD NEĆE BITI KRAJA!!

Šta je Ljubav??

Da li ti se dlanovi znoje,a srce ubrzano kuca,glas ti zastaje u grlu?
*To nije ljubav,to je DOPADANJE

Ne možeš da skineš ruke ili pogled s njega?
*To nije ljubav,to je POŽUDA

Ponosna si na njega i svima želiš da ga pokažeš?
*To nije ljubav,to je SREĆA

Želiš ga jer znaš da je on tu?
*To nije ljubav,to je USAMLJENOST

S njim si jer svi tako hoće?
*To nije ljubav,to je SAŽALJENJE

S njim si jer te ljubi i drži za ruku?
*To nije ljubav,to je NESIGURNOST

Da li si sa njim jer tvoje srce preskače čim ga pogledaš?
*To nije ljubav,to je STRAST

Da li mu opraštaš greške zato sto se brineš za njega?
*To nije ljubav,to je PRIJATELJSTVO

Da li mu govoriš svakog dana da je on jedini na kojeg misliš?
*To nije ljubav,to je LAŽ

Da li bi se odrekla svojih najdražih stvari samo zbog njega?
*To nije ljubav,to je VELIKODUŠNOST

Da li te srce boli i sve se u tebi lomi kad je on tužan?
*Da,to je LJUBAV

Da li te privlače drugi,a ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
*Da,to je LJUBAV

Da li prihvaćaš njegove greške samo zato što su one dio njega?
*Da,to je LJUBAV

Da li zaplačeš zbog njegovog bola,mada ga on dobro podnosi jer je jak?
*Da,to je LJUBAV

Da li on osjeca tvoje srce i to te dira duboko u duši da te naprosto boli?
*Da,to je LJUBAV

Da li si sa njim zbog neshvatljive mješavine bola,sreće i uživanja?
*Da,to je LJUBAV

Da li bi dala svoj život za njega?
*Da,to je LJUBAV

Zašto onda volimo kad je ljubav tako bolna i predstavlja takvo mučenje? Zasto u svojim životima svi tragamo za ljubavlju?Za tim bolom,agonijom koja nas ubija?Zašto?
ZATO ŠTO JE TO LJUBAV..

Ne znam kako da vam ovo kažem,,,ali ovo pitanje me mučilo već dosta vremena,,,,Da li je stvarno moguće naći pravu ljubav??,,, Po čemu prepoznajete pravu ljubav??,,,Kakvi su to vidljivi znaci koji vam govore da će te tu osobu voljeti do kraja života??,,,,,Nikada nisam vjerovala u postojanja prave ljubavi,,,za mene je ljubav rulet,,,,,nikad ne znaš kako će se u sljedečem bacanju kockice okrenuti,,,ponekad dobivaš,,,često gubiš....

| Komentiraj (134) | Printaj | # |

petak, 11.04.2008.

PRIJATELJSTVO...

Eto da i ja napišem novi post. Meni je prijateljstvo važna stvar, jer čovjek bez prijatelja je tužan čovjek. Čega se bojim na ovome svijetu, najviše od svega je gubitak prijatelja. Ne želim biti tužna. Svi smo svjesni da se krug prijatelja sužava i gubi s godinama zbog ovog ili onog razloga ili bez razloga, ali moramo se odlučiti koje ćemo prijateljstvo cijeniti i oko kojeg ćemo se truditi i dali ćemo se uopće truditi! Koliko smo se samo puta razočarali u neku osobu, bilo prijatelja ili partnera, toliko smo se razočarali u njihove postupke, ali smo oprostili učinjeno vjerujući da će se popraviti, uvidjeti grešku, a na kraju smo samo mi ispali blesavi što smo toliko trpili i trudili.Prijateljstvo je nešto najvrijednije što čovjek može imati u svom životu. Nema ljepšeg osječaja nego kad znaš da imaš osobu s kojom možeš podijeliti baš sve - sreću, tugu, bol, razočaranje, neki sretan događaj.... Ali nažalost danas je teško naći pravog, iskrenog i dobrog prijatelja jer baš i nema dobrih osoba koje su spremne pomoći nekome drugom, osim naravno sebe. Svi gledaju svoju korist iz bilo koje situacije i čekaju kad će nekome zabiti nož u leđa.
Radi se o prijateljstvu koje mi puno znači ili mi je značilo. Sve bi bila učinila za tu osobu a i činila sam.
Da bi mi na kraju ta osoba okrenula leđa bez ikakvog PRAVOG razloga. Još i dan danas ne znam pravi razlog i mislim da ga nikad ni neću saznati. Pitavši ga koliko će dugo trajati njegova ljutnja...odgovor je bio : „ To je samo pitanje vremena!“ Dali bi to pravi prijatelj ikada rekao?? Ta izjava me muči cijelo vrijeme , a znam da nisam ništa skrivila... Ne nije mi žao ako na to mislite. Samo se osjećam iskorištenom ,izigranom još jednom. Ni jednog momenta mi nije žao...vremena... ma ničega. Bili su to krasni trenutci u kojima sam uživala. Nisam malodušna! Ni za čim ne žalim. Ali izgubila sam jednog jako dobrog prijatelja ( bar sam ga tako smatrala)...
Sjaj lažnog prijateljstva brzo nestane, ali trag koji u srcu ostavi pravi prijatelj nikad se ne zaboravlja. Samo je teško naći pravog prijatelja jer većina sjaji lažno, a oni pravi sjaje, ali duboko u sebi...

Za mene je prijateljstvo uvijek bilo najvažnije na svijetu, pa čak i u trenucima kad bih se po stoti put razočarala u nekoga. Često sam se i pitala je li u meni problem. Donosim li ja svima tu lošu sreću ili sam sama nesretna? Dugo vremena sam izgubljena osoba i ne znam kamo pripadam ni tko je na mojoj strani i koja je uopće moja strana. Dugo vremena prijateljstva u mom životu su se svodila samo na to koliko ko ima koristi od mene, a nikome zapravo nije stalo da pokuša otkrit tko sam ja zapravo... Nikoga nije ni bilo briga kako sam se ja osjećala iako su navodno uvijek bili tu, uz mene. I onda, jednog dana shvatila sam da svi ti prijatelji nisu to kaj ja mislim da jesu i njihove male zvijezde na nebu su se gasile u mojim očima. I činilo mi se da je moja zvijezda posve usamljena, napuštena i odbačena od ostatka. Bila sam gotovo sigurna da je problem u meni, da im nisam dovoljno dobra i pokušavala sam se promijeniti sto puta, ali to jednostavno nije išlo jer bi se vratili svi ti duhovi prošlosti i uništili svaki moj pokušaj da postanem nova osoba i da sve počnem ispočetka. Nisu stvari bile tako strašne i nisam bila baš tako grozna osoba, ali nisam bila ni onakva kakva sam htjela biti. Ne drugima, nego sama sebi!Razočarala sam se previše puta... baš u ono kaj naviše boli-prijateljstvo! Ponekad se osjećam ko da sam sama, ali nisam... Prijateljstvo je jedno od najvažnijih u životu... nitko ne može bez prijatelja, jer su oni nada dok sudbina boli... PRIJATELJSTVO.....Krasna riječ. Pojam. Kao i u svakom odnosu, zahtijeva davanje, razumijevanje, prihvaćanje. Često je takmičenje u pitanju. Nažalost. Često pod prijateljstvo biva uvučena potreba da se drugu osobu mijenja na način kako prvoj bolje odgovara. "Više si mi se sviđala kad si bila onakva...". Pri tom se misli, ajde ostani ista da se ja ne moram prilagođavati tebi i razmišljati što ću sad s tobom. Pa, odnos je tako lijepo formuliran, čvrst, pouzdan, znaš što možeš očekivati – i to si po potrebi uzeti. I tu se veoma često uvlači manipulacija. Ona koja udara na emocije. Tamo gdje si slab. A svi imamo slabu točku. Bar jednu. Često ti prijatelj posluži da se na njega izvičeš jer si nemoćan u situacijama u kojima nisi bio sposoban odreagirati kako treba. Često i vičeš ne na tu osobu nego o onom što te tišti, pa i to treba znati prepoznati i razlikovati. I tolerancija je tu bitna. No, nije dobro kad si jedan to dopušta, a drugi ne. To nije tolerancija. To je otirač. Nema veze s prijateljstvom.

Biste li se složili da bi mnogi od nas rekli: "Teško je naći pravog prijatelja".
Mi svi trebamo prijatelje, ali najviše od svega trebamo da nam prijatelji budu prijatelji.Da bismo imali prijatelje, prvo moramo postati prijatelj.

Nemam puno prijatelja, a one koje imam su pravi prijatelji i nebi ih imenovala. Ja znam tko su oni i oni znaju da na njih mislim...

Ovaj post posvečujem mojoj Ivoni i najprijateljima Crazy-u i Satyru i svim ostalim prijateljima i onima koji me ne smatraju prijateljicom...

Za one koji žele imati PRAVOG prijatelja i žele biti PRAVI prijatelji nekoliko savjeta...

Pravo prijateljstvo uključuje otvorenu iskrenost.
Pravi dokaz stvarnog prijateljstva je,
odanost, pomoć, opraštanje, rame za plakanje, ohrabrenje,
davanje, suosjećanje, povjerenje, tješenje, i ljubav kroz cijelo vrijeme!
Prijateljstvo je vrijedno, jer kroz prijateljstvo možemo primati ljubav i potporu,
čak i kritiku koja će nam pomoći u izgradnji karaktera.
Ako želite imati pravog prijatelja, sjetite se nekoga tko danas treba takvu ljubav.
Dajte svu ljubav koju možete i onda pokušajte dati još malo više.
Ta osoba ne mora biti savršena, nadarena ili snažna.
Vaš novi prijatelj može biti nesavršen, bez dara i možda siromašan.
Svaka duša koja hoda ovim svijetom ima srce, osjećaje i sustav vrijednosti.
KAD BOG VOLI NEKOG ČOVJEKA NA DAR MU DAJE PRIJATELJA.
Svatko zaslužuje imati prijatelje na ovom svijetu...

Prijateljstva su slična vezama, ako popuštate previše, na kraju ćete završiti kao budala i razočarati se do granice za koju nikad niste ni mislili da možete. Ima ona stara poslovica koja kaže:"Čuvaj prijatelje blizu sebe ali svoje neprijatelje još bliže, neprijatelja ne treba voljeti nego poštovati i ne prezirati".

-Prijatelji su kao zvijezde. Ne vidimo ih uvijek, ali znamo da su tu za nas...
-Prijateljstvo je jedna dusa u dva tijela...
-Prijatelj svih nije niciji prijatelj...
-Pravi se prijatelji u nevolji poznaju...
-Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali...

Jednog dana kaže ljubav prijateljstvu:"Zašto postojiš ti kad već postojim ja?" Prijateljstvo odgovori:"Nosim osmjeh tamo gdje si ti ostavila suzu..."

| Komentiraj (159) | Printaj | # |

srijeda, 12.03.2008.

Zgužvani list papira...

Moja impluzivna narav mnogo me je puta dovela do toga da sam svoje loše raspoloženje rješavao vikanjem na druge.

Kasnije sam se loše osječao i pokušao popraviti odnos s osobom koju sam povrijedio.

Jednog mi je dana prijatelj, koji me promatrao tijekom mojeg ispričavanja, stavio u ruke list staroga papira.

Rekao mi je:
"ZGUŽVAJ GA!"

Začuđen, poslušao sam i zgužvao papir u loptu.

Na to mi je rekao :
" Sad ga izravnaj, da bude onakav kakvog sam ti ga dao."

Dakako da list više nisam mogao poravnati. Što sam se više trudio, to su neravnine postajale grublje!

Prijatelj mi tada reće :
" Srce osoba koje si povrijedio je kao papir koji si upravo zgužvao. Ožiljak koji si ti načinio na srcima tih ljudi, teško je poravnati, kao i neravnine na tom papiru."
" A kad pokušavamo pogreške popraviti, može se dogoditi da ih još jače urezujemo u sjećanje."

U kratkom trenutku, kad se nemožemo kontrolirati, riječima punim neprijateljstva i srđbe obasipamo ljude oko nas. Zbog toga kasnije dugo žalimo. Teško je popraviti ono što smo učinili.
SRCA OSTAJU ZGUŽVANA!!!

Budite strpljivi i suosjećajni.
A ako vas uhvati tren srditosti i želite ponovo izreći one riječi, koje bole, sjetite se zgužvanog lista papir...

DALI STE SE I VI IKAD NAŠLI U TAKVOJ SITUACIJI, DALI SU VAS POVRIJEDILI ILI STE VI TO UČINILI DRUGIMA?? KAKO STE SE OSJEČALI?? OSTAVITE KOMENTAR, ALI BUDITE ISKRENI...

| Komentiraj (77) | Printaj | # |

srijeda, 20.02.2008.

a sad nešto o mojim prijateljicama ( nema ih puno)

Jedna od najboljih i najdražih a ujedno i jedina koja me nikad u životu nije uvrijedila i s kojom sam odrasla je Ivona Šakiri. Ima 16 godina živi u Otrovancu. Ide u opću gimnaziju u Vtc. Provele smo dane i dane igrajući se kao male,

frendice oduvijek & zauvijek...moja kumica Ivona...

a sada kad smo već veće vrijeme provodimo u dugim razgovorima, smijehu i zafrkanciji...To prijateljstvo je stvarno iskreno i puno povjerenja...Inaće je jako dobra osoba uvijek je tu ako ti zatreba pomoć, a najbolje je to što misli to ti odmah u facu kaže. Ona je moja buduća kuma na fermi. Nadam se da će ovo potrajati...ZAUVIJEK!!!

Moja kumica Ivona..

Jasmina Kovačić..moja najfrendica iz Đurđevca, ima 14 godina,luda i otkačena cura, poznajemo se dugo dugo godina...Jako često odlazimo jedna k drugoj, a uskoro će i ona postati član Udruge Ping . Druženja nam prolaze u velikoj zafrkanciji, smijehu i ludostima, ona je uvijek za akciju...I ono glavno na kraju pitala me hoču li joj biti kuma na fermi. Naravno nisam odbila.

ewo i moje kumice...

| Komentiraj (36) | Printaj | # |

moji prijatelji...

Moje srce kao vatra gori
diše za prijatelje koje voli
sad znam zašto Bog
prijatelje stvori,jer oni
su nada kad sudbina bol

... kod mojih prijatelja najviše mi se sviđa iskrenost, znaju čuvati tajne, vole mi pomoći kad mi je pomoć potrebna, duhoviti su... Ispod kratkog sadržaja o mom prijatelju stavit ću sliku ako ju imam tako da znate kako on izgleda...

Ivan Perak ( Badboy)- jedan od mojih prvih prijatelja s chata, a ujedno i najbolji prijatelj. Osječajan,iskren, i jako dobar, zato to neki iskorištavaju.Dečko je iz Kloštra Podravskog, ima 18 godina. I kaj je najvažnije : CURE SLOBODAN JE!!!

Ewo i njegove slike:

Marin Osmanović(C@r$tvo)- ima 18 godina,jako romantičan i osječajan, volim se s njim razgovarati jer mu se mogu povjeriti, pravi je prijatelj, samo me smeta to što je stalno u depri zbog toga jer ga ni jedna cura neće. E moj care budi to što jesi samo se malo moraš opustiti, nemoj biti sramežljiv to curama ne paše...CURE I ON JE SLOBODAN...NAVALITE NEĆETE POŽALITI!!

Nije on uvijek ovak ljut, to je samo bilo za jednu priliku...

Ivan Sulimanac ( Suljo,Ur@g@N ili T@jFuN )- e maliii na tebe bi mogla potrošiti stotinu stranica i još nebi sve rekla. Lud je sto gradi, voli se zezati, ludirati a najviše mi se kod njega sviđa njegova iskrenost, ono što misli reći će ti u facu...

Marin Bajc- 15 godina, isto jedan od mojih najboljih i najdražih prijatelja, najviše se volim s njim svađati dok je loše volje, malo da mu dignem tlak, jer je inaće ko dinamit puknucu zaćas pukne,njemu se mogu i pojadati uvijek ima lijepu i utješnu riječ, strašno me je dirnulo dok mi je reko da sam mu ja kao druga sestra...Stvarno je super, sve riječi bile bi suvišne za njega...

Tako je teško doprijeti do njegova srca...

Dalibor Vlajnić ( Satyr, Milo)- e moje milo...i ti si jedan best frend, znam da je razlika u godinama ogromna al to nama ne smeta, možemo se šaliti ali i ozbiljno porazgovarati...nadam se da će to prijateljstvo potrajati...jer takve prijatelje je teško naći...i za tebe samo najbolje riječi...

kaj znaći jesti suvog jegera...zadno se bude povleklo...

nemojte se bojati,,,to je moje MILO...

jooooooj al' uvijek je žedan!! party party party party party

Davor ( Crazy James)- jako dobar prijatelj, strašno ozbiljan rofl rofl kao i ja, pa zato i vodimo uvijek ozbiljne razgovore...nezna se ko je od nas dva u pubertetu, šalje mi puno dobri pjesama iz 80-ih i obečal mi je da me vodi na čevape, a ja jadnica čekam čekam čekam njami njami

...my friend čevapčičko.... njami njami Crazy

moj čevapčičko u muzičkim vodama...-PRESTRAŠNO!!

Ivan Jantol ( Jagermaister, Poopsie)- Poopsieeee...ma znaš da si mi i ti best frend i da imam lijepo mišljenje o tebi...ako jednog dana završim u gipsu znam ko me bu zagipsiral naughty naughty Hvala ti na onim lijepim cvjetićima...

Ovo je moj Poopsie, rođeni fotomodel, taj ima slika.... smijeh smijeh
Igor Zlatar ( Zl@ćo, Family)- LIjepo je nakon 14 godina saznati da imaš ovako lijepog, zgodnog i dobrog bratića. On je kum od onih dva luda kuma, ( Zl@ćo/Badboy) , tu je uvijek za pomoći, razgovarati a i ako treba provesti izlazak subotom s njima..e family ZAKON si!! CURE I ON JE SLOBODAN!!

Ovo je moj Family..

Matija Begović ( Black evil)- bilo je lijepo al kratko trajalo. Svi već znate o čemu pišem, inaće je jako dobar dečko. Nije išlo ali smo zato ostali jako dobri prijatelji..

Nikad ne gledaj ljepotu koja bi te zavela, već dušu koja bi te voljela, jer ljepota je kratka a mladost još kraća ono sto propustiš nikad se ne vraća.

Zoky-moj novi prijatelj s msn-a, ima 26 godina. prošle godine doživio je nesreću na bazenu i ostao nepokretan. Ima malog sina Lea, imao je i ženu koja ga je zbog toga ostavila. Strašno voli nogomet i prati sve tekme... Čujemo se svaki dan, jako mi je lijepo s njim razgovarati. Nadam se da će mu se nada ostvariti a to je da opet prohoda, zaista bi to željela jer je to i zaslužio.

ovo je on prije nesreće...

moj prijatelj Zoky i njegov sin Leo

Nikola Nikša - prijatelj iz đurđevca, ima skoro 17 godina, voli se šaliti, iskren, hobi mu je rolanje i pravljenje užasa po svojoj ulici...s njim sam se upoznala preko svoje frendice iz đurđevca i dečko je stvarno thumbup

Dečec z Đurđevca grada (Picok)

Antonio Nikolić(Mali Pike) - prijatelj iz đurđevca, ima 15 godina, i njega sam upoznala preko svoje frendice ali ove subote 09.02.2008. sam s njim i Nikšom bila u Exitu, pa smo se i osobno upoznali...

koji komad...........................
..od ormara
Martin Kolev- Dečko iz makedonije, javio mi se preko skypa, i ostali smo u kontaktu, ima 17 godina, i stvarno je cool, odlično priča hrvatski al ga nekad pomješa pa ga ne razumijem ama baš ništa, ali sam i ja naučila dosta makedonskih riječi.Čujemo se svaki dan što preko skypa što preko moba...strašno je sličan Toši Proeskom...

Marko-prijatelj iz Zgb-a, upoznali smo se preko Pitomačkog chata, ima 17 godina, zanimljiv tip,voli se šaliti, iskren je, inaće ima kumove u trešnjevici tako da mu je poznata Pitomača, uskoro dolazi pa čemo u život...jako mu se sviđa Tena(disco)...

Denis Moslavac-upoznali smo se preko Pitomačkog chata, ima 18 godina, inaće je Virovitičanin al već dugo godina živi u Njemačkoj i tamo igra nogomet.Dobar je prijatelj puno vremena provedemo u šali i zezanciji.

Danijel Kovač ( Dark Danijel) upoznala sam ga preko prijatelja Peraka, dobar je i voli pomoći, zna često dojti do mene na kavu ( iako ju ne pije)...malo porazgovaramo i to je to..

uh...koja ozbiljnost... nono

˝Koliko god je rijetka istinska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo.˝
˝Jedina nagrada vrline je vrlina; jedini način da imaš prijatelja je biti prijatelj.˝

| Komentiraj (74) | Printaj | # |

Nešto o meni...

wave wave Ja sam Veronika Demšić. Rođena sam '93. u Zgb-u ( ali nisam purgerica). Živim u Kladarama. Idem u Strukovnu Školu Đurđevac, smjer Tehničar za računalstvo. (ekipa je odlučna dok su profesori užasno strogi). Od glazbe slušam sve, osim narodnjaka i teškog metala...a najviše rock. Imam mlađu sestru Nikolinu fino fino staru 9 godina, tatu Marijana i mamu Stanislavu. Od kućnih ljubimaca imam crnog mačka Crazy-a ( dobio ime po mom prijatelju Crazy-u) otkačenog papagaja ( tigricu ) po imenu Perko. Ime je dobio po prijatelju Peraku. Svoje slobodno vrijeme provodim za kompom, a ako je lijepo vrijeme na rolama. Zahvaljujući kompu stekla sam puno prijatelja i to najviše ...kojim čudom sve muški naughty naughty Nemam puno prijateljica jer su sve neiskrene i dvolične , odnosno dobra sam im samo kad im trebam... a one koje su mi stvarno dobre čut će te o njima kasnije...ewo nekoliko mojih fotkica da znate s kim imate čast..toliko o meni... mah mah

Moj Crazy Junior

Moj papagaj Perko

moja sisterka Nikolina ( živi otrov, onaj u maloj bočici )

Tisuću je suza srce rastužilo
tisuću je želja koje život ispunio nije
mnogo je onih koji su zli
a malo je anđela koji su dobri i lijepi
kao JA!!!!!

( ma samo se šalim)